Nalazi tkanina izrazito su rijetki u arheološkom kontekstu jer su načinjene od raspadu podložnih materijala biljnog ili životinjskog podrijetla. Stoga je tragove tkalačke djelatnosti obično moguće prepoznati među predmetima od keramike, kamena, kosti i metala koji su korišteni u procesu izrade tkanine. Proučavanjem takvih predmeta moguće je stvoriti temelj za rekonstrukciju postupka proizvodnje tkanina, od obrade sirovine do završnog proizvoda. U tom kontekstu, eksperimentalna arheologija, kao i etnoarheološka istraživanja, postaju neizostavan čimbenik u proučavanju tekstilnih predmeta jer omogućuju uspostavu i provjeru hipoteza o tehnikama i alatima koji su korišteni za njihovu izradu. S druge strane, proučavanje tehnoloških procesa arheologiji omogućuje šire spoznaje o društveno-ekonomskim aspektima života zajednica u prošlosti pa je rekonstrukcija procesa proizvodnje tekstila indirektni pokazatelj oblika i razvoja određenih gospodarskih aktivnosti kao što su trgovina, ovčarstvo ili uzgoj biljnih kultura za proizvodnju vlakana. Istodobno je indikativna za pitanja društvenog ustroja, društvenog i rodnog statusa određenih pojedinaca, ali i simboličkih, religijskih te estetskih aspekata života u prošlosti.