Tehnologija proizvodnje tkanine u prošlosti

Nalazi tkanina izrazito su rijetki u arheološkom kontekstu jer su načinjene od raspadu podložnih materijala biljnog ili životinjskog podrijetla. Stoga je tragove tkalačke djelatnosti obično moguće prepoznati među predmetima od keramike, kamena, kosti i metala koji su korišteni u procesu izrade tkanine. Proučavanjem takvih predmeta moguće je stvoriti temelj za rekonstrukciju postupka proizvodnje tkanina, od obrade sirovine do završnog proizvoda. U tom kontekstu, eksperimentalna arheologija, kao i etnoarheološka istraživanja, postaju neizostavan čimbenik u proučavanju tekstilnih predmeta jer omogućuju uspostavu i provjeru hipoteza o tehnikama i alatima koji su korišteni za njihovu izradu. S druge strane, proučavanje tehnoloških procesa arheologiji omogućuje šire spoznaje o društveno-ekonomskim aspektima života zajednica u prošlosti pa je rekonstrukcija procesa proizvodnje tekstila indirektni pokazatelj oblika i razvoja određenih gospodarskih aktivnosti kao što su trgovina, ovčarstvo ili uzgoj biljnih kultura za proizvodnju vlakana. Istodobno je indikativna za pitanja društvenog ustroja, društvenog i rodnog statusa određenih pojedinaca, ali i simboličkih, religijskih te estetskih aspekata života u prošlosti.

Iz tog je razloga godine 2014. Centar za eksperimentalnu arheologiju pokrenuo projekt Tehnologija proizvodnje tkanine u prošlosti s ciljem rekonstrukcije postupaka proizvodnje tkanine tijekom različitih arheoloških razdoblja. Projekt je usmjeren na proučavanje arheoloških predmeta vezanih uz proces proizvodnje tkanina provedbom sustavnih eksperimenta osmišljenih na temelju njihovih značajki i značajki njihovog izvornog arheološkog konteksta. Dosadašnji rezultati projekta predstavljeni su u znanstvenim radovima te na stručnim i znanstvenim skupovima, dok je šira javnost s rezultatima upoznata kroz mnoga stručno-popularna predavanja te niz radionica provedenih u sklopu kulturno-turističkih manifestacija te u okviru muzejsko-pedagoških aktivnosti.